Zašto ne sudjelujem u ceremonijama kakaa
Rođena sam u Venezueli, zemlji u kojoj je kakao dio svakodnevice, povijesti i identiteta. Oduvijek je bio izvor ponosa i put prema slobodi.
Još u 17. stoljeću mnogi porobljeni Afrikanci bježali su u udaljenu dolinu Chuao, gdje su kakao i sloboda rasli zajedno. Kakao Criollo iz tog kraja danas se smatra jednim od najboljih na svijetu, cijenjenim zbog složenog okusa i glatke teksture.
Danas su ceremonije kakaa popularne diljem svijeta i često se opisuju kao drevni mistični rituali otvorenog srca. Cijenim namjeru usporavanja, povezivanja i svjesnosti, ali meni kao Venezuelanki kakao nije egzotičan sastojak ni duhovni novitet. Dar je naše zemlje koji ne treba ritualizirati da bi ga se poštovalo.
Svaki dan pijem napitak od kakaovih ljuskica i osjećam njegovu dobrobit.
U posljednje vrijeme promatram kako svijet prodaje kakao: uz kristale, napjeve dalekih zemalja i božanstva koja nemaju veze s našim tlom.
Iznenađuje me koliko riječ „ceremonijalni” može povisiti cijenu, dok se u Venezueli ljuskice kakaa često besplatno daju kao nusproizvod izrade kakaove mase.
Imam mnogo prijatelja i dragih ljudi koji duboko poštuju kakao i ja njih potpuno poštujem. Namjera je ipak povezati se s duhovnošću. To me podsjeća na baku koja je željela da svake nedjelje idem u crkvu. Išla sam iz poštovanja prema njezinoj kulturi. Njezina radost dok sam primala hostiju i dobre namjere naših posjeta bile su mi dovoljne da sudjelujem u njezinu ritualu.
Tako i ja poštujem kakao na svoj jednostavan, svakodnevni način, zahvalna na njegovim darovima i pričama. Za mene je to najiskrenije poštovanje i razlog zbog kojeg ne sudjelujem u zapadnjačkim ceremonijama kakaa.
Rosa | CocoBee
